A U PROLEĆE STIŽE I NOVA KNJIGA NAŠE llorete.
Pesma posvećena mojoj drugarici ''lloreti''.
****
Noćas kad moja Radmila zaspi
Iskrašću se Bogu u odaje
Potražiću svete učitelje
Da se mole svi za dobro njeno...
Kad se moja Radmila suncem umije
I pođe s testijama na vrelo
Iskočiće pred njom jelen
Zaplešće se rogovi o grane
Razbiće se testije sa vodom
Oči moje pašće joj na grudi
Njena usta stopiće se s mojim
Sveti oci izazvaće kolo
Radmila će tad pustiti grlo
Njena pesma isceliće bolne...
Mrtvi će se hvatati u kolo
Sa neba će povikati sveci
Eto vama spasenje od Boga
Jabukama okitite dvore
Nek se ljubav nikad ne okalja.
autor M.K.K.
Da deca ne zaborave
malajala | 15 Mart, 2012 11:03
Na programu TV Beograd prikazivana je smotra srpskog kulturno umetnočkog folklora i solista u emisiji ''Šljivik''. Birala su se kulturno - umetnička društva koja će predstavljati , kod nas i u svetu, našu kulturnu baštinu, radi očuvanja našeg tradicionalnog kulturnog blaga. Mladost , lepota i bogatstvo tradicijskog izraza, na umetničkom nivou, su praznik za oči. Teško je okupiti decu, obezbediti uslove za rad, sredstva za prevoz, smeštaj. Treba nabaviti odgovarajuće kostime , obezbediti muzičare za pratnju. Ovo se odnosi na manja kulturno umetnička društva mlađih kategorija. To uglavnom spada na teret , već siromašnog budžeta roditelja. Moja dva unučeta ugraju u folklornom društvu, putuju i sve to plaćaju roditelji. Ali sve se to zaboravi u trenutku kada se na sceni pojave i zaigraju tvoja deca. Moramo pomoći svi zajedno, mi , roditelji i društvo , da se neguje i sačuva ova lepa kultuna baština.
Izbrisane godine
malajala | 09 Mart, 2012 07:55
ženi za sva vremena, ženi koja mi srce uze
Moraću da se naviknem na kraj
Srdita ženska glavo
Opasna su iskušenja srca
Taj život nisi živela
Od svega što je ljudsko u meni
Živ je jedino greh
Poznajem te
Dakle znam
Verovatno si rekla
Hvala Bogu iskopniće u vremenu
Izbrisaću mu ime
Moraću da se naviknem na kraj
Nekada se kida što se istanjilo
Držim se ztidova
Zidovi oživljavaju
Iskopniću u vremenu
Ko i prethodni
-align: center;">Nešto je puklo u čađavoj tami
Od svega što je ljudsko u meni
Živ je jedino greh
Moraću da se naviknem na kraj.
Autor Miroslav Kostić Kole
Izbrisane godine
malajala | 03 Mart, 2012 09:44
Moraću da se naviknem na kraj
Srdita ženska glavo
Opasna su iskušenja srca
Taj život nisi živela
Od svega što je ljudsko u meni
Živ je jedino greh
Poznajem te
Dakle znam
Verovatno si rekla
Hvala Bogu iskopniće u vremenu
Izbrisaću mu ime
Moraću da se naviknem na kraj
Nekada se kida što se istanjilo
Držim se ztidova
Zidovi oživljavaju
Iskopniću u vremenu
Ko i prethodni
Nešto je puklo u čađavoj tami
Od svega što je ljudsko u meni
Živ je jedino greh
Moraću da se naviknem na kraj.