Istina
malajala | 10 Maj, 2012 12:27
Milenu život nije mazio.
Želela je samo sreću i srećom da usreći druge.
Svoje želje, je gušila, gasila, čuvala duboko skriveno.
Hrabra, sposobna, zna voleti. Vera, nada, razumevawe i praštanje su Milenine najveće vrline. Koga nije pomogla, nije mu ni odmogla, kome nije pružila, nije ni uzela.
Milena u magli uspomena, sećanja, ljubavi traga za istinom.
Čovek bi uvek za svojim životom pohitao i prigrlio razloge za sreću...
Dozvolila je sebi da bude ono što nikad ne bi ni pomislila da može dozvoliti. Nezna otkud to.
U mileninom životu je i ljubav teret.
Njega je srela kada dotakao dno života.Njegova nemirna krv mu nije davala mira. Kada ga je srela izgledao je izgubljeno. Tumarao je, tražio sebe, ali nije znao kakvog sebe želi.
Sina je zaboravio. Majku ojadio. Dušu izgubio. Bog mu dade još jednu šansu. Posla mu Vilu. Sa njom je ostao najduže, osetio je da će mu ona pružiti sve što do tada nije imao.
Od njega napravila gospodina.
Dala je sve, uložila mnogo. Za njega je učinila gotovo nemoguće, pa ...
On je nju izdao. I to pokvareno, podmuklo, nezahvalno. Bojela ju je ta prevara, a on je uvek tražio više, više... Nije izdržala morala je da ostavila ga je.
To što joj je uradio nije u redu, ali to što pokušava da je ponizi, e to ne može da oprosti.
Kad ponovo ostane sam odmah traži drugo utočište i nalazi. Njegove laži prevare svaku ženu koja je ranjiva, svakoj nudi brak i tako uvak iznova.
Milena je takva, voli da pomogne i njoj je, a za uzvrat dobila je pregršt ružnih reči.
Čovek čitavog života mora da stoji pravo. I onda kada uzmiče i onda kada se raduje. Da gleda život pravo u oči.
Požurio je da nađe pravu žrtvu, uspeo je , a dokle...
Šanse se ne dobijaju stalno.