''Nikad ne žalite što ste upoznali neku osobu u svom životu… Jer, dobre osobe ti daruju sreću… Loše ti daju iskustvo, a zle ti daju lekciju… U svakom slučaju, dobijaš nešto, i ne možeš nikako biti gubitnik, jer u životu, koliko si naučio, toliko si pobedio''… — Mirjana Milosavljevic.
*******
''Ne... Ne opraštam zato što sam naivna, glupa i nemam ponosa... Sve vidim... Sve znam... Ali, i dalje verujem u dobro u ljudima... Tako sam izabrala... I znam da će mi zbog toga život lepši i bolji biti... Opraštam... Ali, ne zaboravljam... Dajem još po koju šansu i sebi i njima. ''— Radmila Todorovic.
Crvene ruže
malajala | 19 Oktobar, 2012 08:00
A onda je došla sreća. Niotkuda. Odjednom. Iznenada kada se najmanje nadala , kada je izgubila verovanje da postoji.
Putevi su im se ukrstili sasvim slučajno na sred njene radne kancelarije. Došao je kod nje službeno. Došao, video i svidela mu se.
Ona ga nije primećivala. Ranjiva, još u prebolevanju, istrošena od davanja.
Sutradan je došao sa velikim buketom crvenih ruža.
Iznenađena ovakvom pažnjom, uzela je ruže, zahvalila se i upitala čime je zaslužila ovako lep buket. Znala je da njena ljubaznost i poslovnost iznenadi mnoge, ali...
Zacrveneo se i reče : '' Upoznao sam ženu kakvu sam sanjao'', malo je odćutao, a onda, sa malo ustezanja nastavio ''A, možda sam se zaljubio. ''
U ćutnji, gledajući prelep buket crvenih ruža, pitala se da nije malo prekasno? Ne bi ona da joj neko izmami nadanja.
A bili su sami.
Dani su tekli , lepši od lepšeg. On je dolazio sa cvećem, sa čokoladom, sa nadom da će otopiti sve ledove u njenoj duši, da će izlečiti sva razočarenja i svojom ljubavlju zameniti za dane smeha, bezbrige i sreće.
I bi. U njoj se poče buditi nada.
Prijala joj je njegova pažnja, njegovo strpljenje, njegova upornost. Sve češće je mislila na njega.
Navikavala se na njegova buđenja ''Dobro jutro mila'', i uspavljivala sa ''Laku noć Anđele''.
Oživela je, ponovo počela da se smeje, raduje svakom jutru , jer ima nekog ko jedva čeka da je probudi. Radovala se svakom njihovom sastanku i dugim, dugim pričama. Konačno je i ona našla pravog sagovornika, sa kim joj nije dosadno, a onda , u smiraj dana kad noć počne da preovladava, u krevet ide sa osmehom na usnama i sa ''Laku nođ Anđele, lepo spavaj''.
Posle svih razočarenja, njoj sviću nova lepša proleća. Ona sad ponovo živi ,voli, i voljena je.
Nada se da je ovo zauvek, oboje se trude da bude. Neguju svoju ljubav.
Prijateljstvo
malajala | 18 Oktobar, 2012 09:11
Kad dobijem dobru poruku najradije podelim sa prijateljima, a dobila sam na imejl ove sadržine:
''Verujem u to kako jedna lepa reč otvara mnoga vrata, čak i ona najteža...
Jedan zagrljaj može preneti neopisivo puno topline...
Jedan iskren osmeh može vratiti nas u svet bez tame...
Zar tražimo puno ili previše''
KO PIŠE SRCEM OSTAJE U DUŠI ONOGA KO ČITA.
ZA TEBE JE
malajala | 10 Oktobar, 2012 12:37
>ZGAZILI SU TE? .. USTANI
NE MOŽEŠ? ... TRUDI SE.
SUZE ? ... OBRIŠI IH.
BOLI ? ... TRPI.
KAKO ? .. NEKAKO.
Nije kao nekad
malajala | 05 Oktobar, 2012 14:32
Jesen ume da bude tmurna, kišovita, hladna. Da miriže na zimu.
Ali ova je predivna, sunčana, rascvetana. Miriše na zrele lekovite biljke i trave zrele za branje.
Na zimske ruže, hortenzije. Miriše na zimnicu, na vino iz bačvi, komišanje zrelog kukuruza, na prašinu iz uzoranih njiva spremnih za sejanje. Na lepe zrele rumene sočne jabuke
U parkovima , na klupama, posetioci udišu preostale tople sunčane dane.
Miriše na svadbe, veselja, na ljubav.
Jesen se šepuri najlepšim purpurnim bojama koje ni najveštiji slikar ne može da sastavi.
Ni jesen više nije kao nekad samo da potraje.