Crvene ruže
malajala | 19 Oktobar, 2012 08:00
A onda je došla sreća. Niotkuda. Odjednom. Iznenada kada se najmanje nadala , kada je izgubila verovanje da postoji.
Putevi su im se ukrstili sasvim slučajno na sred njene radne kancelarije. Došao je kod nje službeno. Došao, video i svidela mu se.
Ona ga nije primećivala. Ranjiva, još u prebolevanju, istrošena od davanja.
Sutradan je došao sa velikim buketom crvenih ruža.
Iznenađena ovakvom pažnjom, uzela je ruže, zahvalila se i upitala čime je zaslužila ovako lep buket. Znala je da njena ljubaznost i poslovnost iznenadi mnoge, ali...
Zacrveneo se i reče : '' Upoznao sam ženu kakvu sam sanjao'', malo je odćutao, a onda, sa malo ustezanja nastavio ''A, možda sam se zaljubio. ''
U ćutnji, gledajući prelep buket crvenih ruža, pitala se da nije malo prekasno? Ne bi ona da joj neko izmami nadanja.
A bili su sami.
Dani su tekli , lepši od lepšeg. On je dolazio sa cvećem, sa čokoladom, sa nadom da će otopiti sve ledove u njenoj duši, da će izlečiti sva razočarenja i svojom ljubavlju zameniti za dane smeha, bezbrige i sreće.
I bi. U njoj se poče buditi nada.
Prijala joj je njegova pažnja, njegovo strpljenje, njegova upornost. Sve češće je mislila na njega.
Navikavala se na njegova buđenja ''Dobro jutro mila'', i uspavljivala sa ''Laku noć Anđele''.
Oživela je, ponovo počela da se smeje, raduje svakom jutru , jer ima nekog ko jedva čeka da je probudi. Radovala se svakom njihovom sastanku i dugim, dugim pričama. Konačno je i ona našla pravog sagovornika, sa kim joj nije dosadno, a onda , u smiraj dana kad noć počne da preovladava, u krevet ide sa osmehom na usnama i sa ''Laku nođ Anđele, lepo spavaj''.
Posle svih razočarenja, njoj sviću nova lepša proleća. Ona sad ponovo živi ,voli, i voljena je.
Nada se da je ovo zauvek, oboje se trude da bude. Neguju svoju ljubav.