Zašto sam ja na blogu ?
Prvo, zadnje i jedino, zašto sam na Blogu je da pišem. Da piiiššeem. Svašta.
Iz života, iz oblasti kulture, iz književnosti, da pišem o događajima, o modi,
o ljubavi, humoru i još koješta, o putovanjima, gradovima koji plene lepotom.
A imam svašta da pišem.
Internet je moj prozor u svet, otvorim prozor izbacim iz sebe ko pijanac flašu,
udahnem, zatvorim prozor i nastavim sa radom. Odmah mi lakše.
Teme za pisanje mi naviru iz života, iz Gradskog prevoza, iz lekarske ordinacije,
kod frizera ,na radnom mestu, gledanjem TV-a, u vožnji automobilom,
čitanjem novina.
Uvek ima nešto interesantno što bi se moglo pretvoriti u lepu priču.
Volim da pišem i gde god mogu ostaviti neki trag ostavim. Tako ostavljanjem
tragova napravljena je knjiga isatkana osećanjima ljubavi, sreće i tuge.
Druga samo što nije.
Koliko je to vredno neka prosude oni koji čitaju moja pisanja.
Nije obavezno da treba sve da se pročita, ali nadam se da to neko uradi iz čiste
radoznalosti.
Komentare ne mora niko da ostavlja, bitno je da se prozor otvori , da zavirite
šta li je danas na meniju, na levu strelicu zatvorite moj link i opet tako.
Volim neobične stvari, detalje, da se bavim prognozom, astrologijom, humanitarnim
radom,da volontiram pomažem starima i mladima kada su u nevolji.
Volim da čeprkam po starim knjigama, da čitam već pročitano ako mi se dopalo,
i još mnogo čega.
OOOOOOOOObooooožavam decu!

zar nisu slatki?? Ko ih ne bih voleo?
I ovde i na svim dostupnim mestima, gde mogu pišem čisto iz zadovoljstva.Prosto
sebi da ulepšam dan.
Kada napišem članak, neka je on i prosečne vrednosti, nalepim slike, prosto se
oduševim i nemam snage da ne taknem ''objavi članak'' .
Ne volim laž, neiskrenost, prevare, sebičnost, ljudsku sujetu, zamaraju me ogovaranja,
a najmanje podnosim podmukle ljude. Srećom oko mene je to zanemarljiv broj.
Zamaraju me ljudi koiji mnogo pričaju, hvalisavci i laskavci.